iranska ulema gusi…
Nermin Kraljic | Saff br/str. 32Ulicno nasilje u kojem su se sukobile policijske snage i studenti ponovo je dovelo Iran u centar pažnje cijeloga svijeta.Radi se o do sada najvecim demonstracijama na ulicama Teherana pocev od 1979.godine kada se u Iranu dogodila islamska revolucija.
Sukobi su formalno otpoceli studentskim demOnstracijama u Teheranu.Povod protestima bila je zabrana ljevicarskog dnevnog lista "Salam".Iranski vrhovni islamski sud donio je ovakvu odluku uz optužbu da ova novina ugrožava nacionalnu bezbjednost i krši islamske principe.Sud je poduzeo ovakve mjere nakon što se Iranska obavještajna služba požalila da je list objavio strogu državnu tajnu.Medutim,slobodno se može reci da je ova zabrana zapravo predstavljala direktan udar na Iranskog predsjednika Hatamija koji uživa stoprocentnu podršku ovog lista.Iza ove akcije stoji iranska ulema,na celu sa ajatolahom Hamneijem,koja vec duže vrijeme pokazuje otvoreno nezadovoljstvo spram umjerene politike trenutnog predsjednika.Hatami je izabrani predsjednik Irana,medutim ajatolah Hamnei ima kontrolu nad oružanim snagama,policijom,sudstvom,obavještajnim službama te državnim radio i tv korporacijama.U pocetku lokalne demonstracije studenata teheranskog univerziteta ubrzo su prerasle u sveopci nered.Policija,udružena sa desnicarskim grupama,intervenisala je oštro i opkolila studente unutar univerzitetskog kampa.Najmanje 20 ljudi povrijedeno je prvog dana nereda ,a jedna je osoba poginula.Studenti su uzvratili bacajuci molotovljeve koktele iz univerzitetskih zgrada.Vec nakon prvog dana demonstracija na stotine studenata je uhapšeno.Samo dva dana potom uslijedile su velike demonstracije na ulicama Teherana.Preko 10 000 demonstranata protestvovalo je zbog nacina na koji je policija okoncala pobunu studenata.Demonstranti su uzvikivali parole poput:"Ili islam i zakon ili nova revolucija!".Jedna od parola koja se glasno izvikivala bila je i "Smrt Talibanima", podrazumijevajuci pod nazivom "talibani" onaj dio studentskog pokreta koji je blizak vladajucim vjerskim krugovima. ponovljene demonstracije rezultirale su nasiljem. Demonstranti su uspjeli zapaliti nekoliko policijskih vozila,a policija je reagovla suzavcem i ponovo uspjela stjerati studente natrag u univerzitetski kamp. akon ovog,protesti su se proširili na još osam drugih gradova u Iranu. Zahtjevi okupljene mase kretali su se od insistiranja da svi oni koji stoje iza policijskog nasilja nad studentima budu kažnjeni,ukljucujuci i šefa policije H.Lotfiana,pa sve dotle da se uvecaju ovlasti predsjednika Hatamija nauštrb smanjenja istih iranske uleme na celu s ajatolahom Hamneiom. Izmedu ostalog, najglasnije se tražilo da snage sigurnosti budu pod kontrolom predsjednika države. Iranske vlasti su otpustile niže policijske dužnosnike koji su bili umiješani u suzbijanje studentskih protesta ,ali to nije zadovoljilo demonstrante. Ubrzo su sve demonstracije protiv vlasti zabranjene odlukom iranske vlade. Nakon sedmodnevnih demonstracija, lideri studentskog pokreta sastali su se sa predstavnicima Vrhovnog vijeca sigurnosti u zemlji . Studenti nisu odustali od svojih zahtijeva,ali sada insistiraju na mirnim prosvjedima ogradujuci se od nasilja koje su u ime studenata izazvali "neidentifikovani elementi u naletu bijesa i frustracije".Studenti optužuju snage sigurnosti za podršku ,pa cak i iniciranje napada desnokrilnih grupa na studente ,koje su ove poduzele vec prvog dana nereda, cime je i buknuo sukob.Iranski studentski pokret tvrdi da napad policije i grupe Ansar-e-Hezbollah ne bi bio moguc bez podrške sa najviših vladajucih instanci.
Sigurno je da se do danas preko 1 4 00 studenata nalazi u zatvorima ,200 osoba je povrijedeno,dok je broj poginulih sporan. Studenti navode broj od sedam žrtava,a vlada na drugoj strani potvrduje smrt tek jednog lica.Vlasti su za demonstracije optužile "strane elemente" koji su se infiltrirali u studentski pokret. Tvrdi se da su neki uhapšeni studenti bili povezani sa opozicionim grupama koje djeluju u egzilu nastojeci da skrše iransku vlast i rezultate revolucije. U izjavi iranskog ministarstva policije stoji da su se uhapšenici sastajali sa protivnicima režima prilikom putovanja u Tursku i Sjedinjene Države,a kontinuirano su primali novcanu pomoc koja je stizala na njihove bankovne racune.Iranski emigranti koji su zemlju napustili još nakon islamske revolucije održali su proteste u SAD-u u znak podrške "prodemokratskim demonstracijama " u Iranu. Na ovim skupovima klicalo se "povratku ljudskih prava i demokratije" u Iran. U samom Iranu reakcije su podijeljene.Ulema pokazuje izraze zahvale i podrške vrhovnom lideru,Ajatolahu Ali Hamneiu,zbog gušenja pobune i sprijecavanja "nacionalne katastrofe."Sam Hamnei je okarakterisao prvobitni napad na studente kao "gorki i nedopustivi incident koji je njegovo srce ispunio bolom". No za studente koji su optuženi za saradnju sa neprijateljima revolucije mogu se ocekivati najdrasticnije kazne. S druge strane, predsjednik Muhamed Hatami uživa ogromnu podršku studentske populacije što cini i osnovnu bazu njegove politicke moci imajuci u vidu da je oko 60% iranske populacije mlade od 25 godina. Hatami se odnedavno poceo pojavljivati i na javnim skupovima obecavajuci okupljenim studentima da ce istrajati u svojoj politici reformi.Hatamijeva parola je da religija i sloboda idu zajedno ,te da univerziteti nisu opasnost islamu i revoluciji.Kao i svugdje,najjednostavnije mjerilo u odnosima snaga jeste kontrola nad vojskom.Vojska je u nadležnosti iranskog Ajatolaha,a najviši iranski oficiri vec su optužili predsjednika Hatamija da je bio isuviše blag prema demonstrantima.Pojedini oficiri su u kritikama išli i toliko daleko da se u krugovima bliskim Hatamiju pojavio i strah od moguceg puca.Ipak,situacija se umirila izjavom glavnokomandujuceg revolucionarne garde u Iranu ,general-majora Jahja Rahim Safavija, da je vojska dužna da u potpunsti podrži predsjednika Islamske Republike Iran kao jednog od stubova države. U Iranu trenutno vlada zatišje,ali se pravi epilog ovog sukoba tek išcekuje i to ce bez sumnje biti jedan dugotrajan proces sa bitnim konsekvencama po politicku buducnost Irana.
Ovoga puta borba se vodi izmedu pobornika sadašnjeg predsjednika Muhameda Hatamija,koji važi za predstavnika umjerene struje i modernoog politicara,te iranske uleme na drugoj strani cija je pozicija na vlasti ipak jaca nego Hatamijeva. Iranski vjerski lider Ali Hamnei važi za protivnika reformske politike sadašnjeg predsjednika.
"SMRT TALIBANIMA"
Sukobi su formalno otpoceli studentskim demOnstracijama u Teheranu.Povod protestima bila je zabrana ljevicarskog dnevnog lista "Salam".Iranski vrhovni islamski sud donio je ovakvu odluku uz optužbu da ova novina ugrožava nacionalnu bezbjednost i krši islamske principe.Sud je poduzeo ovakve mjere nakon što se Iranska obavještajna služba požalila da je list objavio strogu državnu tajnu.Medutim,slobodno se može reci da je ova zabrana zapravo predstavljala direktan udar na Iranskog predsjednika Hatamija koji uživa stoprocentnu podršku ovog lista.Iza ove akcije stoji iranska ulema,na celu sa ajatolahom Hamneijem,koja vec duže vrijeme pokazuje otvoreno nezadovoljstvo spram umjerene politike trenutnog predsjednika.Hatami je izabrani predsjednik Irana,medutim ajatolah Hamnei ima kontrolu nad oružanim snagama,policijom,sudstvom,obavještajnim službama te državnim radio i tv korporacijama.U pocetku lokalne demonstracije studenata teheranskog univerziteta ubrzo su prerasle u sveopci nered.Policija,udružena sa desnicarskim grupama,intervenisala je oštro i opkolila studente unutar univerzitetskog kampa.Najmanje 20 ljudi povrijedeno je prvog dana nereda ,a jedna je osoba poginula.Studenti su uzvratili bacajuci molotovljeve koktele iz univerzitetskih zgrada.Vec nakon prvog dana demonstracija na stotine studenata je uhapšeno.Samo dva dana potom uslijedile su velike demonstracije na ulicama Teherana.Preko 10 000 demonstranata protestvovalo je zbog nacina na koji je policija okoncala pobunu studenata.Demonstranti su uzvikivali parole poput:"Ili islam i zakon ili nova revolucija!".Jedna od parola koja se glasno izvikivala bila je i "Smrt Talibanima", podrazumijevajuci pod nazivom "talibani" onaj dio studentskog pokreta koji je blizak vladajucim vjerskim krugovima. ponovljene demonstracije rezultirale su nasiljem. Demonstranti su uspjeli zapaliti nekoliko policijskih vozila,a policija je reagovla suzavcem i ponovo uspjela stjerati studente natrag u univerzitetski kamp. akon ovog,protesti su se proširili na još osam drugih gradova u Iranu. Zahtjevi okupljene mase kretali su se od insistiranja da svi oni koji stoje iza policijskog nasilja nad studentima budu kažnjeni,ukljucujuci i šefa policije H.Lotfiana,pa sve dotle da se uvecaju ovlasti predsjednika Hatamija nauštrb smanjenja istih iranske uleme na celu s ajatolahom Hamneiom. Izmedu ostalog, najglasnije se tražilo da snage sigurnosti budu pod kontrolom predsjednika države. Iranske vlasti su otpustile niže policijske dužnosnike koji su bili umiješani u suzbijanje studentskih protesta ,ali to nije zadovoljilo demonstrante. Ubrzo su sve demonstracije protiv vlasti zabranjene odlukom iranske vlade. Nakon sedmodnevnih demonstracija, lideri studentskog pokreta sastali su se sa predstavnicima Vrhovnog vijeca sigurnosti u zemlji . Studenti nisu odustali od svojih zahtijeva,ali sada insistiraju na mirnim prosvjedima ogradujuci se od nasilja koje su u ime studenata izazvali "neidentifikovani elementi u naletu bijesa i frustracije".Studenti optužuju snage sigurnosti za podršku ,pa cak i iniciranje napada desnokrilnih grupa na studente ,koje su ove poduzele vec prvog dana nereda, cime je i buknuo sukob.Iranski studentski pokret tvrdi da napad policije i grupe Ansar-e-Hezbollah ne bi bio moguc bez podrške sa najviših vladajucih instanci.
"NACIONALNA KATASTROFA"
Sigurno je da se do danas preko 1 4 00 studenata nalazi u zatvorima ,200 osoba je povrijedeno,dok je broj poginulih sporan. Studenti navode broj od sedam žrtava,a vlada na drugoj strani potvrduje smrt tek jednog lica.Vlasti su za demonstracije optužile "strane elemente" koji su se infiltrirali u studentski pokret. Tvrdi se da su neki uhapšeni studenti bili povezani sa opozicionim grupama koje djeluju u egzilu nastojeci da skrše iransku vlast i rezultate revolucije. U izjavi iranskog ministarstva policije stoji da su se uhapšenici sastajali sa protivnicima režima prilikom putovanja u Tursku i Sjedinjene Države,a kontinuirano su primali novcanu pomoc koja je stizala na njihove bankovne racune.Iranski emigranti koji su zemlju napustili još nakon islamske revolucije održali su proteste u SAD-u u znak podrške "prodemokratskim demonstracijama " u Iranu. Na ovim skupovima klicalo se "povratku ljudskih prava i demokratije" u Iran. U samom Iranu reakcije su podijeljene.Ulema pokazuje izraze zahvale i podrške vrhovnom lideru,Ajatolahu Ali Hamneiu,zbog gušenja pobune i sprijecavanja "nacionalne katastrofe."Sam Hamnei je okarakterisao prvobitni napad na studente kao "gorki i nedopustivi incident koji je njegovo srce ispunio bolom". No za studente koji su optuženi za saradnju sa neprijateljima revolucije mogu se ocekivati najdrasticnije kazne. S druge strane, predsjednik Muhamed Hatami uživa ogromnu podršku studentske populacije što cini i osnovnu bazu njegove politicke moci imajuci u vidu da je oko 60% iranske populacije mlade od 25 godina. Hatami se odnedavno poceo pojavljivati i na javnim skupovima obecavajuci okupljenim studentima da ce istrajati u svojoj politici reformi.Hatamijeva parola je da religija i sloboda idu zajedno ,te da univerziteti nisu opasnost islamu i revoluciji.Kao i svugdje,najjednostavnije mjerilo u odnosima snaga jeste kontrola nad vojskom.Vojska je u nadležnosti iranskog Ajatolaha,a najviši iranski oficiri vec su optužili predsjednika Hatamija da je bio isuviše blag prema demonstrantima.Pojedini oficiri su u kritikama išli i toliko daleko da se u krugovima bliskim Hatamiju pojavio i strah od moguceg puca.Ipak,situacija se umirila izjavom glavnokomandujuceg revolucionarne garde u Iranu ,general-majora Jahja Rahim Safavija, da je vojska dužna da u potpunsti podrži predsjednika Islamske Republike Iran kao jednog od stubova države. U Iranu trenutno vlada zatišje,ali se pravi epilog ovog sukoba tek išcekuje i to ce bez sumnje biti jedan dugotrajan proces sa bitnim konsekvencama po politicku buducnost Irana.
(sura Et-Tewba 111. ajet)